Bivsi predsjednik SR Jugoslavije i bivsi predsjednik SPS-a (Socijalisticke partije Srbije) Slobodan Milosevic rodio se 20. avgusta 1941. godine u Pozarevcu kao drugi sin Svetozara Milosevica i Stanislave Milosevic, rodjene Koljensic. Milosevicevi roditelji rodom su bili Crnogorci. Svetozar Milosevic bio je iz sela Uvac, kod Lijeve Rijeke, mjesta na putu iz Kolasina prema Andrijevici, u brdskom pogranicnom podrucju Crne Gore prema Albaniji. Neki clanovi obitelji Milosevic istrazivali su povijest porodice i ustanovili da je Svetozar Milosevic izravni potomak vasojevickog junaka, cetobase Milosa Markova Stankovica, kojeg je 1735. godine, u svadji granicnih plemena, ubio neki Crnjavcevic.

Otac Svetozara Milosevica, Slobodanov djed Simeun Milosevic, bio je oficir crnogorske vojske. Svetozar Milosevic, otac Slobodana Milosevica, zavrsio je bogosloviju u Cetinju, potom Teoloski fakultet u Beogradu, ali nije, iako je bio duboko religiozan covjek, otisao u svecenike, nego je bio profesor ruskoga i srpskoga jezika. Bio je profesor u Bijelom Polju i u Kosovskoj Mitrovici, potom se odselio u Srbiju, te zivio u Pozarevcu.

Iako je u mladosti upoznao razne crnogorske komuniste, koji su kasnije postali poznati revolucionari, vojskovodje i funkcioneri, poput Peke Dapcevica i Milovana Djilasa, Svetozar Milosevic nije bio komunist pa je to i bio jedan od razloga zbog kojih se razveo od svoje supruge Stanislave. Naime, Stanislava je bila iz ratnicke i komunisticke obitelji te je cijeloga zivota zadrzala komunisticka uvjerenja. Njen brat Milisav Koljensic (1912. - 1963.) bio je predratni komunist, potom divizijski komesar, a nakon rata sef vojne sigurnosti u Trecoj armijskoj oblasti u Skoplju. Neposredno nakon zavrsetka 2. svjetskog rata Svetozar Milosevic napustio je obitelj i vratio se u rodno selo Uvac. Navodno su ga sinovi znali posjecivati u Uvacu, cesce Bora, nego Slobodan. Jedno je vrijeme predavao ruski na Tehnickoj skoli u Titogradu, a potom je izvrsio samoubistvo. Svetozar Milosevic prekratio je 1962. godine zivot pistoljem, navodno zato jer je jedan njegov ucenik, kojem je dao slabu ocjenu, pocinio samoubistvo. Slobodan Milosevic nije prisustvovao ocevoj sahrani, jer se nalazio na skolskoj ekskurziji u Rusiji.

Dva sina podizala je svojom uciteljskom placom majka Stanislava. Stanovala je s dvojicom sinova u Dulicevoj ulici 13, u kuci nedaleko od mjesnog muzeja i glazbene skole. U toj kuci rodio se Slobodan Milosevic i proveo rano djetinjstvo. U njoj sada stanuje prota Svetislav Dinic, koji za vrijeme rata i neposredno nakon rata dijelio kucu s obitelji Milosevic. On prica: Rastali smo se kao prijatelji, mada nismo ziveli bas tako, komsijski. Vise smo bili u zvanicnim odnosima, malo na odstojanju... Takva su to vremena bila. Stanislava je bila clan partijskog komiteta, a mi pravoslavna porodica. Znam da je na svim skupovima bila vrlo govorljiva, bila vrlo aktivna, cak je njenom zaslugom i na njenu inicijativu skola "Sveti Sava" prekrstena u "Njegos". Slobodanova majka bila je svim tim poslovima mnogo zauzeta, znate vec kakve su zaposlene zene, pa sam imao dojam da je Slobodan bio malo usamljen....

Slobodanu i Bori je Stanislava bila i otac i majka. Objesila se 1974. godine. Tako su oba roditelja Slobodana Milosevica sami sebi oduzeli zivot, a ubio se jos jedan clan njegove najblize porodice, njegov ujak, general Milisav Koljensic. Slobodan Milosevic je kasnije dolazio u Pozarevac obici majcin grob, ali - zanimljivo - kucu gdje je proveo djetinjstvo nije posjecivao. Vrlo je zanimljiv podatak da se Slobodan Milosevic, iako su mu otac i majka bili Crnogorci, osjecao Srbinom. Cak i njegov brat Bora izjasnjavao se kao Crnogorac, pa je tako i napravio karijeru. U Jugoslaviji su se funkcije dobivale i po republickom i nacionalnom kljucu. Bora Milosevic je otisao u diplomaciju. Kao crnogorski kadar dobio je mjesto ambasadora u Alziru. Radio je i kao savjetnik predsjednika Josipa Broza Tita, pratio ga je na putovanja u inostranstvo (u Sjevernu Koreju, na primjer) i brinuo se za njegove govore.

Slobodan Milosevic je ozenjen sa Mirom Markovic imaju dvoje djece - Marka (1974.) - koji obozava auto utrke i Mariju - koja vise preferira novinarstvo. Nakon zavrsenog Pravnog fakulteta poslovnu karijeru Milosevic je zapoceo kao savjetnik za privredu beogradskog gradonacelnika. Medjutim, najveci dio poslovne karijere proveo je u privredi (direktor preduzeca Tehnogas) i bankarstvu (predsjednik Beogradske banke - najvece banke u Srbiji). Politikom se poceo baviti 1983. godine, ali sve do aprila 1987. Milosevic je bio malo znani sticenik Ivana Stambolica, bivseg predsjednika Socijalisticke Republike Srbije. Nakon izbijanja nereda na Kosovu, koje je morala smirivati policija, Milosevic se okupljenima Srbima obratio rijecima: Niko ne sme da vas bije!. Nakon toga za Milosevica i republike tadasnje Jugoslavije nista nece biti kao prije. Samo pet mjeseci nakon te izjave Milosevic ce svrgnuti s vlasti svog prijatelja i mentora Stambolica. Dolaskom na vlast Milosevic je zadao sebi cilj - stvoriti Jugoslaviju u kojoj ce dominirati Srbi, a na celu te drzave nalaziti ce se on.

Kako bi dosegao taj cilj preuzeo je nad medijima i sprijecavao bilo kakvu kritiku vlastitog lika i djela. No, nije se zadrzao samo na tome vec je stremeci ka svome cilju potpalio ratne sukobe u Hrvatskoj i BiH zbog cega je dobio nadimak Balkanski kasapin. Protiv Milosevica, a tek nakon oruzanih sukoba na Kosovu, Haski tribunal je podigao optuznicu za etnicko ciscenje i danas je on najtrazeniji ratni zlocinac. Godine 1989. Milosevic postaje predsjednik Predsjednistva Srbije i ubrzo ukida, do tada, siroku autonomiju Kosova i Vojvodine. U decembru 1990. na prvim visestranackim izborima u Srbiji nakon 2. svj. rata izabran je za prvog predsjednika Republike Srbije. Dvije godine kasnije (u decembru 1992.) na predsjednickim izborima ponovo je izabran za predsjednika Republike Srbije. Nakon ustavnih reformi (koje su razvlastenog predsjednika savezne drzave pretvorile u veoma jaku osobu) 1997. godine 23. jula iste godine izabran je za predsjednika SR Jugoslavije. Tri godine kasnije (2000.) na izborima spomenutu funkciju predsjednika SR Jugoslavije pobjeduje ga Vojislav Kostunica.

31.Marta 2001. godine je uhapsen, a u Haag vjerovatno nikada nece doci jer ce vjerovatno umrijeti od srcanog udara ili ce biti osudjen na smrt u Srbiji, a ni samoubijstvo nije iskljuceno. Razlog je jednostavan - Previse zna o odobrenjima koje je dobio od Zapada a i ratna odsteta bi bila ogromna jer bi osudom protiv njega bila i zvanicno dokazana agresija na BiH.