Početna - - Početna
KO SVE CEKA ZABORAV GENOCIDA



Braca po krvi

Koliko ratnih zlocinaca slobodno seta Bosnom i Hercegovinom? Ruke vjerovatno desetina hiljada ljudi su vise ili manje krvave, ali dok njihove prezivjele zrtve i dalje zive sa frustracijama zlocina, sami pocinitelji uzivaju relativan mir, koji tek s vremena na vrijeme poremeti vijest o hapsenju neke "velike ribe" ili tajna lista iz Haaga. Najveci dio njih ipak nikada nece biti osudjen i pored toga sto postoje dokazi o zlocinima, jer Medjunarodni tribunal nema toliko godina na raspolaganju da sve procesuira, a domace pravosudje ionako ne treba pominjati. Dani donose drugi dio liste imena i (ne)djela onih za koje Komisija za prikupljanje cinjenica o ratnim zlocinima posjeduje dovoljno argumenata da se nadju iza resetaka domacih ili haskog zatvora.



VLASENICA: Dok su sela oko Vlasenice gorjela, a njihovi stanovnici u panici napustali svoje domove, dio vlasenickih Bosnjaka ostao je zatocen u samom gradu. Izmedju 2.500 i 3.000 njih nisu mogli otici iz grada dok su jedinice Novosadskog korpusa tadasnje JNA, skupa sa naoruzanim pripadnicima SDS-a, preuzimali vlast u gradu. Najveci broj njih stradao je u logoru "Susica", "Luka" i drugim zatvorima u gradu. Prema nekim procjenama, broj zrtava u ovoj, nekada takodjer vecinski bosnjackoj opcini, iznosi oko 3.000.

Zoran Obrenovic: "Dvadeset osmog augusta Sreten Lakic i Zoran Obrenovic dosli su da vode mog oca. Otada nista ne znam za njega", svjedoci maloljetni Vlasenicanin, cijeg su 18-godisnjeg brata Lakic i Obrenovic takodjer odveli nekoliko dana kasnije. Otada mu se gubi svaki trag. Obrenovic je sudjelovao u hapsenju stanovnika ulice Zarka Vukovica krajem juna 1992. Dio zarobljenika odmah je strijeljan na Debelom brdu, nadomak grada, dok je drugi, manji dio deportovan u logor "Susica". "Navecer su usli Zoran Obrenovic i Sladjan Pajic i izveli Dzevada Sarica, Muharema Ferhatovica, nekog Zekica kome ne znam ime i jos jednog muskarca. Slusali smo njihova pomaganja i jauke, a nakon toga pucnje. Oni se vise nisu vratili u logor." Obrenovic i danas zivi u Vlasenici.

Simo Stupar: "Stupar (…) je kundakom puske tukao Mevludina Hatunica, Rifeta Arnauta, Galiba Musica, Ramu Selimovica, Sukriju Efendica, Ismeta Ibisevica, koji su, dok sam ja bila tu (u logoru, op.a.), i pomrli." Stupar je, prema rijecima ovog svjedoka, sudjelovao u silovanju Z.C., A.G., E.G., M.M. i H.J. Zivi u Vlasenici.

Zoran Stupar: "Uslovi u logoru bili su uzasni. Tukli su nas skoro svaki dan, imali smo samo jedan obrok dnevno, spavali smo na betonu. Tukli su me Zoran Stupar i Sladjan Pajic. Tukli su nas svim i svacim. Od batina je umro Durmo Handzic, Muharem Kolarevic, Ismet Zekic… Svaku noc su izvodili djevojke D.S., D.H. i jos dvije, kojima ne znam imena. Vracali su ih ujutro, pocupane… Nisu nam govorile sta im se desavalo." Zivi u Vlasenici.

Goran Tesic: "Drugu vecer naseg boravka u logoru, Goran Tesic usao je u salu sa jos nekoliko cetnika i rekao: 'Birajte koju cete!' Tada su izveli M.T., A.P., F.P., L.P. M. su vratili poslije nekoliko minuta, a ostale djevojke poslije nekoliko sati. Bile su uplakane, preplasene, nisu nista govorile." Tesic zivi u Vlasenici.

BILECA: U Bileci je, prema posljednjem popisu stanovnistva, zivjelo oko 80 posto Srba: preostalo, nesrpsko, stanovnistvo prognano je do juna 1992. Osim progona, sistematske pljacke i paljevine, zarobljeni Bosnjaci su mahom zavrsavali u jednom od cetiri logora, koliko ih je bilo u Bileci. Jedan od njih bio je u kasarni JNA, drugi u djackom domu u Medakovicima, treci u staroj zgradi MUP-a, a cetvrti u mjestu Cepelica, koji su osiguravali pripadnici specijalne jedinice policije tadasnjeg CSB-a SAO Hercegovina.

Goran Vujovic: Prijeratni nacelnik SJB. Licno je sudjelovao u progonu bileckih muslimana, a zarobljeni iz jednog prigradskog naselja, svuceni do gola, pod njegovim nadzorom sprovedeni su do zatvora u zgradi MUP-a. U narednih nekoliko mjeseci, pod Vujovicevim nadzorom, 72 bilecka Bosnjaka bila su u logoru cije je postojanje on poricao pred predstavnicima MKCK-a. Tek nakon tri mjeseca oni su uspjeli uci u logor. Vujovic je i danas sluzbenik MUP-a u Bileci.

Miroslav Duka: Komandir policije u Bileci. Licno je tlacio zatvorenike, a prezivjeli svjedok tvrdi da je upravo Duka premlatio 28-godisnjeg Ferhata Avdica, koji je u mukama umro nekoliko sati kasnije u zatvorskoj celiji. Duka je takodjer predvodio grupu "Belih orlova" koja je u nekoliko navrata pokusavala da udje u zatvor i likvidira sve zatvorenike. Jedna od prezivjelih zrtava svjedoci: "Kada nisu mogli uci, bacili su tri bombe suzavca kroz prozor. Kada su vidjeli da i to ne pomaze, ubacili su dvije zapaljive bombe, pocelo je da gori unutra, a mi smo to gasili. Kad im ni to nije uspjelo, dotjerali su cisternu i pustili vodu kroz prozor. Kada su vidjeli da ni to ne pomaze, sasuli su rafal po nama kroz prozor, ali, nasrecu, nisu nikoga ubili." Duka i danas zivi u Bileci; sve donedavno bio je nacelnik PU Bileca. Jedan je od lokalnih lidera SDS-a i ima veliki utjecaj medju stanovnistvom.

TREBINJE: Zarobljeni Bosnjaci i Hrvati u Trebinju bili su zatvoreni u policijsku stanicu, dok su oni losije srece zavrsavali u jednom od logora u Bileci ili u termoelektrani u Gacku. Zatvorenike je u Trebinju licno zlostavljao tadasnji komandir policije.

Krsto Savic: "Potom je Savic ispalio rafal po Redzinim nogama. Redzo je pao i zavikao: 'Krsto, sto me ubi?, (…) cetnici nisu dali prici Redzi." Krsto Savic, prijeratni nacelnik policije u Nevesinju, postao je pocetkom 1992. nacelnik CSB-a SAO Hercegovina. Savic je licno ubio Redzu Trebovica; srpski policajci, medju kojima su svjedoci prepoznali Miletu Mucibabica, sprijecili su Trebovicevu suprugu da na vrijeme potrazi medicinsku pomoc. Za to vrijeme njen muz je iskrvario na smrt. Neka od svjedocanstava upucuju na to da je po Krsticevim naredjenjima ubijen i Mustafa Cupina, inace predsjednik SDA Nevesinje. "Naredili su da se primaknemo zidu onako povezani. Poslije su iz druge celije doveli Mustafu Cupinu i Mehu Catica, nastavnika iz sela Pridvorci, i jos jednog covjeka. Proveli su ih pored nas i izveli vani. (…) Cuo sam rafalno pucanje, a potom je u hodnik usao (…) i rekao: 'Ovo je Mujov posljednji pozdrav.'" Krstic, koji je penzioniran nakon rata, zivi u Trebinju.

BRCKO: Nakon sto je 17. aprila srusen most na Savi, poceli su i progoni brcanskih Bosnjaka i Hrvata, sistematsko ubijanje. U samom gradu formirano je nekoliko javnih kuca u kojima su zarobljene Bosnjakinje i Hrvatice prinudjavane na prostituciju; jedna takva javna kuca bila je u kafani "Vestfalija". Ubrzo potom formirani su i logori u rijecnoj luci, zatim u sportskoj sali "Partizan", osnovnoj skoli u Brezovom Polju, kasarni garnizona Brcko JNA, dzamiji kod Doma zdravlja, transportnom poduzecu "Laser", u skolama u Pelagicevu i Bukviku. Samo u logoru "Luka" ubijeno je vise od hiljadu ljudi. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, u Brckom je jos uvijek zivjelo oko hiljadu Bosnjaka i Hrvata: samo tri posto u odnosu na ukupan broj prema popisu stanovnistva iz 1991.

Monika Simeonovic: Vanbracna kcerka Vere Simeonovic i Bore Ilica, rodjena 31. 5. 1975. "Grupa cetnika stajala je kod vrata i, na Monikin mig, grabili su ljude i ubijali ih, po njenom naredjenju. Ona je pokazivala prstom, izdvajala pojedine zatvorenike, razgovarala s njima, vracala ih natrag ili izvodila napolje. Oni koji su izvodjeni napolje vriskali su, jaukali, zapomagali i krkljali; sve se to jasno culo, ali bi brzo utihnulo." Ovaj svjedok, kojeg je Simeonoviceva takodjer zlostavljala, ustvrdio je u svom svjedocenju da je samo tog dana ubijeno blizu stotinu ljudi, uglavnom mladjih. Monika je takodjer iz logora izvodila mladje zatvorenice i vodila ih u kafanu "Vestfalija", u kojoj je bila javna kuca.

Slavko Maksimovic: Svestenik SPC-a u naselju Srpska Varos. Navodno odgovoran za nasilno pokrstavanje muslimana. Jedan od svjedoka u svojoj izjavi kaze: "Poznato mi je da je pop Slavko Maksimovic vrsio pokrstavanje muslimanskih djevojaka i zena, a licno znam da je Z. sestra M. S., cuvenog trgovca i bivseg fudbalera, pokrstena i da se sada zove Zora."

Konstantin Simeonovic: Brat Monike Simeonovic, rodjen 5. 9. 1962. u Brckom. Moler po zanimanju, Simeonovic je bio blizak sa uhapsenim Goranom Jelisicem i javno optuzenim Rankom Cesicem. Kao upravnik logora "Luka", ucestvovao je i sam u mnogim zlocinima. Jedan od rijetkih logorasa, inace obucar iz Brckog, koji je u logoru bio od njegovog osnivanja pa do zatvaranja, rekao je da je on osobno "utovario u hladnjace oko 900 leseva", od 2.500 do 3.000, koliko se cijeni da je tu ubijeno. "Zarobljenike su izvodili iz hangara, bacali im sodu u oci, a zatim bi ih nageli nad saht za vodu i kanalizaciju i pucali u potiljak da krv ode u saht." Prema rijecima ovog svjedoka, lesevi su bacani u Savu, potpuno unistavani u kafileriji ili bacani u zajednicke grobnice u "Rimexu", odnosno vojnom poligonu u Brckom, gdje se i danas nalaze tri zajednicke grobnice.


22. Juni 2001.

DANI br. 211



Krsto Savic i Milko Mucibabic se izjasnili da nisu krivi

(07.03.2008. 14:01)


Na danasnjem rocistu za izjasnjenje o krivnji pred sudijom za prethodno saslusanje Odjela I za ratne zlocine Suda BiH, Krsto Savic i Milko Mucibabic su se izjasnili da nisu krivi. Optuznica tereti Krstu Savica i Milka Mucibabica za krivicno djelo zlocin protiv covjecnosti. Pored toga, Milko Mucibabic se tereti i za krivicno djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oruzja ili eksplozivnih materija.

Optuznica navodi da su optuzeni za vrijeme ratnog stanja u Bosni i Hercegovini i oruzanog sukoba na podrucju opcina Nevesinje, Kalinovik, Gacko i Bileca, ucestvovali u progonu bosnjackog i hrvatskog civilnog stanovnistva. U optuznici se dalje navodi, da su pripadnici SJB Gacko, pod komandom Krste Savica ucestvovali u progonu bosnjackog civilnog stanovnistva opcine Gacko.

Prema navodima optuznice, pripadnici SJB Kalinovik su, dana 25. juna 1992. godine, organizirali i sproveli hapsenje svih muskaraca Bosnjaka u Kalinoviku i okolnim selima Mjehovina, Jelasce i Vihovici. Uhapsene civile zatvorili su u OS “Miladin Radojevic” gdje su zadrzani do 7. jula 1992. godine. Dana, 5. augusta 1992. godine, svi zatvoreni muskarci, njih oko 80, su navodno potrpani u kamione, odvedeni i strijeljani u mjestu zvanom Ratine, kao i na lokaciji Miljevskih tunela.

Optuzeni Milko Mucibabic je, kako se navodi u optuznici, u periodu od juna 1992. godine do septembra 1992. godine, zajedno sa pripadnicima SJB Nevesinje ucestvovao u hapsenju i mucenjima bosnjackih i hrvatskih civila u Nevesinju. Dana, 7. septembra 2007. godine u porodicnoj kuci, opcina Nevesinje, optuzeni Mucibabic je, navodno, neovlasteno drzao vatreno oruzje i municiju.

Vezano za temu:







© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved