• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma

Odnos pjesme i zbilje

Posebnu draz ovoj baladi daju lokalna obiljezja smjestena u Banju Luku, ona i u imenima nosilaca zbivanja i u lokalitetima koji se u njoj spominju i cine pozornicu baladicnog zbivanja, sadrzi nesto samo njoj svojstveno, nesto cega drugdje nema. Ovom lokalnom bojom postize se u baladi o Potopnici Bisernazi osobit ugodjaj, po cemu se ona, vec pri prvom citanju, izdvaja u srazmjerno manji krug lokalnih balada, prema neupadljivo vecem broju koje cine pjesme gdje je lokalno obiljezje izblijedilo ili ga nikada nije ni bilo.

Ova je balada u punom znacenju rijeci banjalucka, jer je nastala u Banjoj Luci, u njoj je zabiljezena i, sto je mozda najvaznije - vjerodostojna je u svojoj lokalnoj obojenosti. Jer, dijelovi grada koji su u pjesmi spomenuti, odnosno pozornica sredisnjeg zbivanja u baladi, podudarni su sa stvarnom topografijom ovog dijela Banje Luke, sto samo po sebi ne cini vrijednost u ovoj baladi, ali je zato otkriva kao izrazito banjalucku i pomaze da se ustanovi tok njezina nastanka i zivota lokalnih balada opcenito.

Mezar Potopnice Bisernaze stajao je uz samu obalu Vrbasa, kako navodi Djafic i kako se moze vidjeti i na medjuratnim fotosima ovog kraja. To mjesto, na prijelazu iz nekadasnje mahale Stupnica prema Sitarima i Gornjem Seheru, nalazi se u visini vrbaskog lokaliteta zvanog Prvi mlinovi, jer su tu - uslijed neobicno velikog pada vode - odvajkada stajali mlinovi na obje obale. U promjenama vlasnika moguce je da je brana ispred mlina na desnoj obali Vrbasa - gdje se nalazio Bisernazin mezar - nekada nosila naziv Hotica bent.

Topografija ovog dijela Banje Luke pruzala je mogucnost pjesniku - hronicaru zbivanja da smjesti junaka balade, Karaprohic Ibru, na munaru niske mahalske djamije, odakle ce vidjeti svoju dragu kako se baca u vrbaske bukove,a zatim se skokom stustiti prema obali rijeke, u nastojanju da je izbavi. Kako se, uistinu, odigrao dogadjaj koji cini baladicno jezgro u ovoj pjesmi, vjerovatno se nikada nece saznati, i izvjesno je da je u procesu poetizacije zbilje doslo do raznih promjena u odnosu na ono sto se stvarno desilo, ali je sigurno da se u ovom banjaluckom predjelu dogodilo nesto sto je dalo povoda nastanku pjesme i usmene predaje o spletkom rastavljenim dragim.

Ova tema zivjela je u usmenoj tradiciji stanovnika ovog kraja i uoblicavana je u predaji ili pjesmi, zavisno od sklonosti onih koji su je primili i dalje prenosili. Njezinu dugom zivotu sigurno je doprinijela i cinjenica da je grob Potopnice Bisernaze stajao pred ocima stanovnika ovog kraja sve do skorasnjih vremena i podsjecao ih na njezin udes.

Odnos pjesme i predaje

Sravnivanjem balade i usmene predaje o Bisernazi izlaze na vidjelo razlike u njihovim fabulativnim slojevima. Predaja podrobnije opisuje stanje sukoba nego balada, sto je svakako u vezi sa zakonitostima u oblikovanju ova dva zanra usmene knjizevnosti: predaji ne stoji nista na putu opisivanja odnosa medju nosiocima radnje, dok je pjesnik pri oblikovanju balade opterecen zahtjevom za jezgrovitoscu kazivanja, sto cini poeticnu osobenost ove usmenoknjizevne vrste.

Na razini likova predaja znade vise od pjesme: sazna jemo prezime i ime zanimanja Bisernazina brata, zanimanje Bisernazinog dragog, a poblize smo upuceni u razloge ponasanja nevjeste za koju iz predaje saznajemo da joj je ime Umihana : saljuci u Bisernazino ime baklavu sa boscalukom na ducan Karaprohic Ibre, Umihana se, po predaji, svetila svojoj zaovi sto se oglusila o ljubavna javljanja njezina brata Alije. Medjutim, odredjenje korijena sukoba u baladi je prirodnije i umjerenije: u njoj je snaha zavidna zaovi na njezinoj izuzetnoj ljepoti. Pojedinost oko slanja laznog poklona podudara se u pjesmi i predaji.

U dijelu fabule koji slijedi opet su u glavnome podudarni pjesma i predaja: susret s bratom, njegova prijetnja i odlazak u djamiju. U redoslijedu zbivanja nakon bratove prijetnje Bisernazi pjesma i predaja se razilaze: dok se u pjesmi izgubljena junakinja obraca majci - sto cini dramski vrhunac balade - u predaji je ona odmah pomirena mislju da nikome nece moci dokazati svoju neduznost. U ovom dijelu radnje pjesma je podobnija od predaje. Bisernaza se priprema za samoubistvo uzimajuci “arsin platna” i “vidre pozlacene”, a na obali rijeke zaklinje Vrbas. U predaji nema ni slike sa dragim koji sa munare skace, vidjevsi da se draga baca u vrbaske bukove.

Konac je opet podudaran u pjesmi i predaji: izvadivsi iz vode umrlu dragu, Karaprohic Ibro se nad njom ubija nozem.

Tema spletkom rastavljenih dragih, odnosno tragicno prekinute ljubavi, koja je u banjaluckoj sredini bila potaknuta nekim stvarnim zbivanjem, razlicito je oblikovana u baladi i u predaji, u skladu sa zakonitostima zivota ova dva zanra usmene knjizevnosti.

Tema stradanja izazvanog spletkom, koje ima svoju tragicku junakinju podobnija je za oblikovanje baladom nego predajom upravo zahvaljujuci cinjenici da je usmena balada u svojoj osnovi cesto, uvjetno receno, stihovana usmena tragedija u malom.