• Odjel: Arheologija
• Odjel: Etnologija
• Odjel: Prirodne nauke

Osnivanje Muzeja

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine osnovan je 1888. godine i najstarija je moderna kulturna i naucna ustanova u Bosni i Hercegovini zapadnog tipa.

Na njegovo osnivanje uticao je splet historijskih dogadjanja. Samom osnivanju prethodio je dug period u kojem su brojni pojedinci ili grupe intelektualaca ukazivali na potrebe za jednom takvom ustanovom. Prva ideja o osnivanju muzeja javila se jos 1850. godine ali od ideje do realizacije protekle su skoro 4 pune decenije, a u medjuvremenu na prostoru Bosne i Hercegovine su se smijenile dvije carevine, - osmansku je zamijenila Austro - Ugarska carevina.

Politicki, strateski i ekonomski ciljevi koje je sebi postavila austrougarska uprava zahtijevali su evropsku pismenost i masovniju obrazovanost. Bosna i Hercegovina, kao jedna od jos uvijek neistrazenih zemalja Balkana, privlacila je radoznalost mnogih naucnika, narocito onih iz Austro-Ugarske, ali i kvazi naucnika, sto je vec prvih godina okupacije rezultiralo raznosenjem spomenika kulture iz nasih krajeva. To je doprinijelo poduzimanju konkretnijih mjera u cilju ostvarivanja dugo prisutne ideje o osnivanju muzeja, sto se ogledalo u osnivanju Muzejskog drustva nakon cega je 1. februara 1888. godine Zemaljska vlada osnovala Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu. Za direktora Muzeja imenovan je vladin savjetnik Kosta Hörmann.

Buduci da je prostor u kome je Muzej bio prvobitno smjesten uskoro postao suvise skusen i nepogodan 1908. godine pristupilo se izgradnji nove zgrade. Odluceno je da se gradi muzejsko zdanje paviljonskog tipa u koje ce se smjestiti kao zasebne cjeline sve postojece zbirke. Gradnja je zavrsena 1913. godine, a Muzej otvoren za javnost 4. oktobra iste godine. U tom dugo godina jedinom namjenski izgradjenom muzejskom kompleksu na prostoru bivse Jugoslavije Zemaljski muzej djeluje i danas.

Razvoj Muzeja

Od samog pocetka rada Zemaljski muzej se razvijao kao kompleksna kulturna i naucna ustanova u okviru koje se njeguje vise naucnih disciplina: historija , geografija, arheologija (prahistorijska, anticka i srednjovjekovna), etnologija, historija umjetnosti i prirodne nauke (biologija, geologija i mineralogija), djelomicno jezik, knjizevnost, statistika i bibliografija, iz kojih su se vremenom iskristalizirala tri danasnja odjeljena: Odjeljenje za arheologiju, Odjeljenje za etnologiju i Odjeljenje za prirodne nauke. Velika paznja od samih pocetaka poklanjala se obrazovno-vaspitnoj i kulturoloskoj funkciji, a u okviru muzeoloske djelatnosti postavljen je temelj svim danasnjim zbirkama kroz terensko-istrazivacki rad, kupovinu, razmjenu ili poklone Muzeju.

Naucnoistrazivacka djelatnost odvijala se u periodu austrougarske okupacije pod snaznim utjecajem razvoja i usmjerenja nauke i kulture Evrope 19. stoljeca, sto je usmjerilo paznju narocito na arheologiju i prirodne nauke.

Poslije zastoja izazvanog iscrpljujucim cetvorogodisnjim ratom (1914.-1918.), slijedi period prve zajednice juznoslovenskih naroda Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslavije (1918.-1945.) koji karakterizira osjetan pad aktivnosti u svim osnovnim djelatnostima Zemaljskog muzeja, kao posljedica izgradnje hegemonistickog i centralistickog sistema vlasti koga diktira Dvor i velikosrpska burzoazija. U tom periodu Bosna i Hercegovina se nasla na marginima drustveno-ekonomskih, politickih i kulturnih tokova. Agonija Zemaljskog muzeja nije ovim zavrsena. Drugi svjetski rat (1941.-1945.) nije pruzao mogucnosti za rad i razvoj Zemaljskog muzeja, te on dozivljava najnizu tacku djelovanja.

Pocetni period stabilizacije Zemaljskog muzeja, po zavrsetku Drugog svjetskog rata, odvijao se sporo i trajao je sve do pocetka sezdesetih godina. U sklopu napredovanja drustveno-ekonomskih odnosa, oblast kulture proglasava se djelatnoscu od posebnog drustvenog znacaja. To je razdoblje kada Zemaljski muzej postize izuzetne rezultate u svim aktivnostima, pa umnogome nadmasuje i ono sto je postignuto u austrougarskom periodu. To se posebno odnosi na naucnoistrazivacku, izdavacku i izlozbenu aktivnost.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu i dugotrajni rat koji slijedi (1992.-1995.) nisu donijeli Muzeju samo zastoj u razvoju, vec i direktna razaranja 4 zgrade muzejskog kompleksa i Botanicki vrt. Muzejski predmeti, ukljucujuci bogat bibliotecki fond, su fizicki spaseni zahvaljujuci, prije svega, ljudima koji nisu napustali Muzej ni u najtezim situacijama.

Kao sto je i ranije dijelio sudbinu Bosne i Hercegovine i danas, nakon rata (period 1996. do 2000.) u zivotu i radu Muzeja oslikava se zivot dejtonske Bosne i Hercegovine. Zahvaljujuci brojnim donacijama i radnicima, Muzej se postepeno oporavlja od ratnih razaranja.

Pomoc za rehabilitaciju ove kulturne ustanove dali su: Zavod za zastitu kulturnog, historijskog i prirodnog naslijedja BiH; UNESCO; Federalno ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport; Ministarstvo nauke, kulture i sporta Kantona Sarajevo; Zavod za izgradnju grada Sarajeva; Internacionalni centar za mir u Sarajevu; Svicarski muzeji, Svicarski ICOM i Svicarski nacionalni muzej u Cirihu; BHHR; Norks Folkesmuseum iz Osla; The Foundation for Cultural Heritage without Borders iz Svedske; Prirodnjacki muzej, Etnografski muzej, Muzej za islamsku umjetnost i mnogi drugi muzeji.