Tekstovi
Početna - - Početna

ZLOCIN NAD ZLOCINOM

Prof. Hamdo Camo

Tekst: Download u PDF-u


Autor: Prof. Hamdo Camo
15.01.2010.


Pravo i pravda?!


U toku, nazovimo-rjesavanja, posljedica agresije na Bosnu i Hercegovinu, previse je naslovljavanja i navoda sta ce se uraditi i sta se sve planira uraditi, na kraju se ne uradi prakticno nista! Takva situacija traje od zaustavljanja ratnih dejstava 1995., uz trompete Dejtonskog sporazuma koji je organizovan neposredno nakon genocida nad Bosnjackim stanovnistvom. Nakon najveceg genocida koji se dogodio poslije Drugog svjetskog rata.

Svi pokusaji da se nastala situacija rijesi, samo su vjesto manevrisani pokusaji medjunarodne zajednice u 'pranju obraza', koji ne rjesavaju ama bas nista. Svi pokusaji zavrsavaju, kao i do sada, u prijedlozima rjesavanja 'problema', nikako iskrenim i dubinskim, vec povrsinskim i kozmetickim zahvatima, pri cemu se zadrzava status, kakav jeste.

Za svo ovo vrijeme, a proslo je dva desetljeca cekanja, nisu uhapseni, a kamo li kaznjeni svi odgovorni zlocinci, a od onih koji i jesu, neki su vec na slobodi koji opet i 'politicki djeluju'.

Zrtve u nevjerici, prisiljene su, da i to gledaju.

Za svo ovo vrijeme, nije pronadjena niti prozvana, imenom i prezimenom drzava-agresor, jer je na Bosnu i Hercegovinu izvrsena klasicna agresija, uz pomoc dijela stanovnistva drzave o kojoj je rijec. Umjesto toga, imenuju se i nazivaju pojedinci, kao da pojedinci, a ne drzava, vrse agresiju. Drzava je ta, koja uz pomoc svog aparata, vojnog, policijskog, ekonomskog, logistike, ljudskog potencijala, politickog vodstva i djelovanja koja je u stanju da planirano izvrsi pripremu i provede agresiju. Ne pojedinci. Pojedinci samo u ime drzave i njene politike vrse zlocine. O prozivanju zlocina od strane i u ime stranaka, partija, kao sto je obicajno uradeno u Nirnbergu, nema niti traga.

Medjunarodna zajednica, kao i medjunarodni sud pravde u Hagu, u maratonskim sudjenjima, pronalaze nacine da se krivac ne otkrije, a dokaz za to jeste upravo zbir svih godina osudjenih pojedinaca. To je upravo i presedan u ljudskoj povijesti, osuda krivaca, ne pronalazenje i hvatanje glavnih i odgovornih krivca za agresiju, pri cemu se dobija i ostaje utisak, da ti isti pojedinci uopste ne pripadaju nekoj drzavi ili da nisu u ime drzave ili njene politike vrsili zlocine. Od istih drzava, danas zato primaju redovno i uredno svakog mjeseca svoje penzije.

Srbi su osudjeni na 1. 441 godinu, Hrvati na 156, a Bosnjaci na 41 godinu zatvora. Iz samog zbira godina kaznjenih moze da se zakljuci i vidi koja bi drzava mogla da stoji iza planirane i organizovane agresije.

Na zalost, agresija se od subjekata medjunarodne zajednice, pa i medjunarodnog suda za ratne zlocine, svjesno zeli prikazati kao gradjanski rat u kojem se izjednacava zrtva i zlocinac, u kojem je svako kriv. Sa druge strane, medjunarodni sud u Hagu, pokusava se prikazati kao politicki sud, gdje se vlastita odgovornost nikako i ne priznaje.

Sve je ovo moguce, jer isti taj medjunarodni sud u Hagu, u svom radu ima i previse 'propusta', koji ne djeluju tako, kao da su uradjeni iz nehata.

Naravno, do danas, nije proglasena drzava-agresor, drzava koja je odgovorna za agresiju, to se po svemu sudeci nece dogoditi niti u buducnosti. Time otpada mogucnost i naplate stete i obnove drzave onako, kako bi u 'normalnim uslovima' trebalo da bude. Umjesto toga, moci ce se govoriti 'o pomoci' medjunarodne zajednice ionako ostecenoj drzavi-zrtvi (BiH), kojoj bi, da se radi kako treba, njihova 'pomoc' u svakom pogledu, bila suvisna.

U jednom sudskom dokumentu, koji nikako ne zadovoljava osudu zlocina drzavi prema kojoj je izvrsena agresija, jeste navod, da je jedna od drzava mozda odgovorna, ali tek toliko, jer nije sprijecila zlocine, a mogla je?! Naravno, rijec je o Srbiji! Ovakva 'osuda' je shvacena, kako je svi i shvataju, a ne onako, sta zapravo ta 'osuda' stvarno i podrazumijeva.

Ona je napisana u tom obliku sa namjerom, o cilju ne treba ni govoriti.

Dakle, vise je nego ocigledno, da u Hagu ima previse prava,a pravde premalo. Po svemu sudeci, sudjenje se pretvorilo u farsu, u kojoj niko nije zadovoljan, osim mozda subjekata medjunarodne zajednice, istih onih koji su uvodili embargo prema Bosni i Hercegovini i tako joj sprijecili njeno prirodno i medjunarodno pravo na odbranu, o pomoci da se ne govori. Spirala nepravde prema drzavi-zrtvi odtle krece nezaustavljivom brzinom i upada u pravni mulj sudenja iz kojeg tesko da ce, da se zadovolji pravda.

Dokumentacija o ucescu Srbije u agresiji je 'sklonjena' od strane onih koji bi trebalo da je prezentiraju u dokaznim postupcima, a gospodja Florence Hartmann, koja je zbog argumentovanog prozivanja o 'skrivanju dokumentacije' od strane casnog suda u javnosti cak i kaznjena od istog navodno, zbog zabrane otkrivanja 'tajni'(?!), po clanu tom i tom?!





Sila Boga ne moli, Bog silu ne voli! Ali, tako je, kako jeste.

Spomenemo li 'cudne smrti' optuzenih za genocid iza debelih zidova zatvoskih jedinica Haga, posebno kada je rijec o optuzenom predsjedniku Srbije, pokojnom Slobodanu Milosevicu, sliku je jeos kompletnija. Ono sto je uradeno, samo u dokaznom postupku, dovoljno je da se navede krivac, ali to se ni ovoga puta nije desilo.

Danas, tako ispada, sud se svojim dokaznim postupcima, pa i zakljuccima, jos izruguje svim bosnjackim zrtvama agresije, posebno nacin na koji se prikazuje sudjenje o dokaznom postupku, da li je i ko je srusio Stari most u Mostaru, po kojem ispada, da ga nije srusio onaj ko je optuzen, vec neko drugi, pa cak mozda i strana na koju je izvrsen napad. Time se namjerno stvara osjecaj, da je drzava-zrtva sama kriva za sve ono sto joj se dogodilo, da su zlocinci redom bili bolesni (citaj nesposobni) ljudi i da su u vrijeme zlocina za koji su optuceni, svi redom bili na operacijiamasrca, bubrega, naravno uz svjedoke, a da su njihove zrtve same i to jos dobrovoljno, dolazile u koncentracione logore, da su se dovozili na strijeljanje, (tacno se zna i cije firme i iz koje drzave su dovozile zrtve na strijeljanje, odakle i na koje lokacije) sami, a na kraju su i strijeljani, ali niko ne zna tacno ko ih je strijeljao i t.d. O prebacivanjima dijelova tijela zrtava i skrivanju tragova zlocina, poznato je skoro sve, posebno otkrivanjem mjesta, u kojima se nalaze dijelovi-dijelova ostataka zrtava iz vise bezimenih grobnica.

Sve ovo ukazuje, mada ne izricito, ina negiranje genocida, cak od strane i samog suda, a da ne spominjemo zrtve koje su neprestalno izlozene negiranju zlocina, kao i ova najnovija od strane tzv. RS u Tuzli, Sarajevu, Markalama, pa i Srebrenici. U cijelom svijetu je negiranje zlocina, genocida kaznjiv cin, u nasoj drzavi je to svakodnevna pojava, posebno od politicara naroda iz cijih redova je zlocin i pocinjen.

Umjesto brzih, prije svega pravednih presuda, a dokaznog materijala ima vise nego sto je potrebno, donose se polovicna rjesenja, necasni sudski dogovori, a strana nad kojom je izvrsen zlocin, drzava- zrtva, biva ostavljena na cjedilu.

Posljedice takvog licemjerja i takve politike medjunarodne zajednice i njenog suda jesu:


- da se do danas nije vratilo oko pola miliona stanovnika Bosne i Hercegovine
- da nisu uhvaceni, a kamo li kaznjeni odgovorni za nevjerovatne zlocine, od otvaranja koncentracionih logora do genocida u Srebrenici
- da drzava/protektorat BiH jos nije u stanju da normalno funkcionise, a glavni razlog tome je da nije ukinuta Republika Srpska, koja svojim samim nastankom, bivsim i danasnjim djelovanjem i svojom politikom koci napredak BiH
- da se u BiH/protektoratu otvaraju radna mjesta drzavama, koje su zainteresovana da ovakvo stanje i dalje potraje, a u istoj toj zemlji nezaposlenost galopira
- da se agresija na Bosnu i Hercegovinu dvosmisleno i na razne nacine prezentira, a iz toga proizilazi, jer nema jasnog odredjenja krivca, moze i naziva krivcem i sama zrtva.


Takvih slicnih apsurda ima i bice ih sve vise, sve dok ne postoji politicka volja politicara medjunarodne zajednice, da jasno osude i proklamuju glavne krivce, mada se oni znaju, to se nikada u stvarnosti nece dogoditi, jer bi tek tada na vidjelo izasao i sav 'prljav ves' onih, u cije ime danasnji sud i provodi sudjenje. Zato je glavna zadaca drzave-zrtve ,da nikada ne dozvoli da se zrtve zaborave, ali niti svi odgovorni.

Evopski parlament usvojio je 15. januara 2009. godine Rezoluciju o Srebrenici u kojoj se pozivaju drzave-clanice Evropske unije i zemlje zapadnog Balkana da obiljeze 11. juli kao Dan sjecanja na genocid pocinjen u Srebrenici 1995.

Bosna i Hercegovina istu takvu deklaraciju jos uvijek nije proglasila, mada se sve ovo, o cemu govorimo, desavalo i desilo na njenim prostorima.

Navodno, nema se vremena, jer je upravo zavrsena maratonska sjednica na kojoj su politicari Federacije, na sve povlastice i beskrajna podizanja placa, opet podigli svoje place 'za mizernih' 1.000 KM! Za svaki slucaj, jer do oktobra 2010.g., kada su izbori, mozda vise nece biti ovakve prilike.


Prof. Hamdo Camo



IZABRANI TEKSTOVI:

EVROPA(EUROPA) - MIT I STVARNOST
POLITIKA, DRZAVA, USTAV
POPULIZAM
PATRIOTIZAM
POLITICKA PODOBNOST

OPIJUM RELIGIJE
AGONIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRIJEME GLOBALNOG ZABORAVA
KVALIFIKACIJA GENOCIDA U SREBRENICI
DUH MILOSEVICA JOS ZIVI
SUKOB KULTURA
SVIJET NA KURSU KONFRONTACIJE
DJASPORA BOSNE I HERCEGOVINE
EKSPLOZIVNO ZADOVOLJSTVO
KUDA LETE DIVLJE PATKE

AKO ZELIS MIR PRIPREMI SE ZA RAT
MISLIM DAKLE JESAM (1)
ZLOCIN - NAD ZLOCINOM
RAVNOPRAVNOSTI, KOLIKO JE ZELE SVI
EVROPSKA UNIJA FAKTOR DESTABILIZACIJE
QUO VADIS - BOSNO I HERCEGOVINO
AGRESIJA NIJE GRADJANSKI RAT
BOSNA JE KRASNA ZEMLJA
DOMOVINA NIJE KAO PRIJE
MEHAMETLUK NAS BOSANSKI

VAKAT I NEVAKAT
KRIZEVI U SKOLAMA
ZAVJERA UNISTAVA BOSNU I HERCEGOVINU
TRI IDENTITETA NISU BUDUCNOST BIH
KO PODRZAVA RS, PODRZAVA GENOCID


© 1999-2010 by Camo, All Rights Reserved