|
SEVDISATI PA UMRIJETI Sevdisati još jednom Pod prozorom njenim Zakucati na mušebake Još jednom lice ugledati Njeno mlado, sneno Kad pomilja glavu Iz sjene halvata Okrunjena srmom i kadifom Na mjesečini što svjetluca i Ko sad da gledam na glavi Prekrivena boščom Ruka i belenzuka A njedra od disanja njena I njena i moga.. Bože mili, kad se sjetim samo.. Glas majke što doziva: - Seno, ko je to? - Spavaj mati, Ibro doš'o. - Zovni ga, nek uđe, majka će. - Hoće on 'vako majko. - Uzmi šal, da ne ozebeš. - Ma, ljeto je bogati, majko. Pod prozorom mirišu šeftelije Što šeftelije - Što Senina kosa! Lice njeno k'o đul-bašča moja Oči njene k'o dukat na nebu Svjetla, upr'o Ko da zaći neće I on gleda Šta se ovdje zbiva Ašikuju Ibro i Senija! Salkin Ibro, Mehova Senija. Bilo jednom, do godinu dana Pozvaše se pod sandžake bezi I sa njima njihovi buljuci Odazva se i od Salke Ibro Odazva se i Senije Meho I odoše u daleke Misire Ibro dođe, Meho nikad više! Udala se Mehova Senija Udala se u daleki Budim Ibro ranjen u postelje pao Samo leži i na Senu misli Kako misli izdaje ga snaga I ko u snu, Seni progovara: Seno, dušo.. Što za drugog pođe? Zašto pođe, mene tu ostavi Da se patim i da mislim na te?! Seno, dušo.. Deder' mi se vrati.. Ja ću tebi šeftelije brati Svojom ću ti rukom usta ja hraniti Halvom vrućom sa dva prsta moja Halvom vrućom, medom i baklavom ! Šeftelije već odavno nema Od svih dvora basamaci zveče Stari kalpak na avliji leži Sjena prođe i u snu se pojavi Slika Mehe dorata što jaše Prebi mu se koplje po sred čela Pade Meho u sred dana bijela Od plakanja oko za njom boli Ibru rane ne bolješe jako K'o što duša za Budimom slavnim Dah što osta zaledi sve tako Tako biva dvoje kad se vole. Hamdo Čamo |
|||
© 1999-2010 by Camo, All Rights Reserved