|
| TAMO GDJE ME NEMA Ugšen je Prag kućni I ognjište U njemu plam Presaho Izvor Soba hladna i Sjećanje Da Tamo ničeg Više nema! Tamo - Gdje me nema! Jučer Još prošlo nije Sjećanje Generacije jedne Kasaba Grad tu Ponosan nekad Stajaše Strah i Poruka Oči gladne i Ruke Krvave Danas Umjesto veselih Spodobe neke Tamo Vuku se Grad Garav Ugaraka pun Ugašen Izbrisan Pustoš Jedna samo Sutra Svega ima Samo Ljudi nema - I, nije A, njih kad nema Ničeg Nema! Krv je pala! Krv Nevinih Još nejakih I, Nedužnih! Krv je pala Onih čija nije Pasti smjela! Djece Žena Starih Redom Nevinih Djece Mliječne Nedorasle! Djece još Mrava Božijih! Malih Tek rođenih Od sise Otrgnutih U jamu crnu Redom Živi bačeni Na zidove Krvi sasušene Majki im I, očeva Nedužnih Ne, Tamo ostao niko nije! Akšamom Ljiljani uvehnu Odu Nema ih Pa jutrom Ponosno Nečujno Niknu Još više nego prije Sjemena plemenita Lutaju svijetom I padnu Na doline Opet Iste Kao nekad Tamo.. Tamo - Gdje nas nema.. Opet, s pjesmom ovom - Ima! Onog Tisućljetnog Kamenog Prkosnog i Inatnog Ljudskog Bosanskog i Hercegovačkog Plemenitog! Dušama svojim Što noću lutjuć' Tumaramo Ulicama dugim Našim Kasabom iduć' Kaldrmom Našom Vrtovima Našim Mezarima Našim Pomen da Damo Da i tamo Gdje nas nema Više - Da tu smo I, prisutne da Duše su naše Na pragovima Djedova i Očeva Naših! Hamdo Čamo |
|||
© 1999-2010 by Camo, All Rights Reserved